Brijanje: od barbarskog mučenja do rituala nježnog milovanja

scheren

Za drevnog čovjeka koji je počeo uklanjati dlake, posao je bio sve samo ne bezbolan i ugodan. Krhotine kremena, školjke ili fragmenti opsidijana neki su od primjera oruđa za mučenje, pardon, oruđa za brijanje koje je imao u prapovijesti.

Brijanje biljnim uljima bio je prvi, civiliziraniji oblik brijanja. Čovjek koji je želio živjeti bez brade mogao je ne samo obrijati sebe, već i dati ‘bradošu’ ili ‘brijača’ da ga obrije.

S današnjim sapunima, gelovima i uljima za brijanje, brijanje postaje sve ugodnije (za muškarce) ugađanje.

Povijest uklanjanja dlačica vraća nas u kameno doba, kada su se neandertalci epilacijom rješavali dlačica i kada su rođene “tetovaže”. Prvi “jednokratni brijač” iz otprilike 30.000 pr. bio “kremen” koji nije promašio, ali je brzo otupio. Također s ovim je napravio rezove na koži gdje je umetnut pigment što je rezultiralo tetovažom.

Kod starih Egipćana, Rimljana i Grka ritual brijanja postao je nešto civiliziraniji. Na primjer, stari Egipćani koristili su naoštrene noževe od bakra ili bronce kako bi postigli glatko obrijano lice. Bogati zaposlenici bili su obrijani od glave do pete. Moda je određivala mogu li muška lica biti s bradom ili glatko obrijana. No budući da je posuđe bilo skupo, brijanje je prvenstveno bilo domena dvorjana i bogataša.

image 5

Slobodan izbor ili obaveza

Nošenje brade svakako nije bila i nije neobvezujuća, čisto osobna stvar u različitim kulturama. Na primjer, puštanje brade kod muslimana još uvijek je ‘waajib’ (obavezno) za sve muškarce.

U prošlosti je brijanje brade (nehotično) moglo imati i svrhu poniženja. Kod Franaka i Nijemaca, primjerice, bio je običaj pobijeđenog kralja ili princa obrijati na ćelavo i ukloniti mu bradu, što je bilo sramotno i ponižavajuće.

S druge strane, lice bez brade također može ponuditi zaštitu. Aleksandar Veliki je dobro razumio da ako se “neprijatelj” tijekom bitke uhvati za bradu, može se izgubiti.

Danas se općenito može govoriti o modnom trendu u Europi. Brijanje određenog oblika ili brijanje i održavanje intimnijih dijelova jednostavno pridonosi svakodnevnoj higijeni, njezi i udobnosti.

55b7fb4b371d22dc0b8b9c8f

Od brijača do brijačnice.

Od početaka srednjovjekovne organizacije obrta pa sve do 18. stoljeća, zanimanje “brijač” bilo je vezano za liječenje i medicinu. Proizvođač brade nije bio samo brijač, već i čovjek koji je izrađivao alat.

Prije 14. stoljeća bili su uobičajeni nazivi “bradonja” i “brijač”. I bradonja i brijač bili su u službi borilačkih vještina. Proizvođač brade izrađivao je sjekire, brijač je osiguravao dobar oklop za zaštitu glave i čeljusti.

Nakon razlaza, proizvođač oklopa krenuo je svojim putem. Ta je podjela bila postupna, ali je postala stvarnost u 14. stoljeću.

Drugi stupanj bradatih muškaraca pokazuje izraženiji karakter službe, prema tjelesnoj njezi osoba: šišanju kose, brijanju brade, čupanju kutnjaka i prolijevanju krvi.

Nakon 1433. proizvodnja lanceta i dalje ostaje jedan od zadataka bradonja. Kirurzi i kirurzi brijači činili su dvije odvojene skupine. Kirurg je bio znanstvenik, brijač kirurg bio je vješt majstor: kasnije vena, kutnjak i frizer.

Umivaonik za brijanje već je u vrijeme obrta bio poznat kao brijački znak. Brijač se praktično i teoretski obučavao u kirurgiji.

Svaki kandidat za bradu morao je položiti dva ispita: jedan za bradu i jedan za kirurga. Godine 1660. postoji jaka podjela između brijača i brijača-kirurga. Brijač je imao izbor: ili da se ošiša i obrije sam ili da postane brijač-kirurg, u čemu je kirurška praksa igrala važnu ulogu.

Sest najboljih brijaca za vasu brijacnicu

Prva britva.

Prva čelična britva izumljena je u Sheffieldu 1680. Bila je izdužena i često ju je trebalo oštriti remenom za brijanje ili bi se otupila.

Napredak u proizvodnim tehnikama industrijske revolucije približio je jednostavno brijanje široj javnosti. Taj trenutak dogodio se 1880. godine, kada je na tržište izašao prvi jednokratni brijač. U jednom je potezu brijač prešao s jedne otvorene oštrice na proizvod masovne proizvodnje dostupan svima.

Brijanje postaje sve zabavnije.

Brijanje biljnim uljima bio je prvi poznati oblik brijanja. Danas se još uvijek najčešće koriste tradicionalni sapuni i gelovi za brijanje, ali vraćaju se i ulja za brijanje. Velika prednost ulja za brijanje je što klizi po koži pa je koža bolje zaštićena od iritacija i rana.

6 drevnih rituala brijanja koje vjerojatno niste znali

Moda i dotjerivanje muškaraca prevladavaju u društvima kroz stoljeća i od početka vremena. Dlake na licu i čin  brijanja  imali su različita značenja i simbolizirali su različite stvari u različitim kulturama i civilizacijama.

ancient shaving tool

Čitajte dalje kako biste saznali više o nekim drevnim ritualima brijanja i kako su različite kulture i civilizacije prepoznavale i tretirale brijanje.

PRIMJERI DREVNIH RITUALA BRIJANJA

U mnogim kulturama dlake na licu simboliziraju bogatstvo, moć i muževnost. Dlake na licu muškaraca duboko su simbolizirale njihov status u društvu.

Evo nekoliko zanimljivih pogleda na brijanje u različitim civilizacijama:

– STARI EGIPĆANI

Egipćani su prepoznali dlake na tijelu kao iskonsku prirodu čovjeka. Kako bi odbacili životinjsku prirodu čovjeka, Egipćani su brijali bradu, glavu i dlake po tijelu. Neki su čak čupali obrve i trepavice! Mnogi su egipatski faraoni čak bili pokapani s drevnim britvama optočenim draguljima radi njegovanja zagrobnog života.

– STARA MEZOPOTAMIJA

U ovom dijelu antičkog svijeta brade nisu bile zabranjene, ali su se poticale! Gusta, bujna brada  simbolizirala je moć i muževnost. Osim pravilnog održavanja brade, Mezopotamci su također uključivali vrpce i kanu u svoje brade.

Duge, lepršave brade označavale su bogatstvo, dok su različiti stilovi brade odražavali zanimanje osobe. Na primjer, vračara možete razlikovati od farmera po bradi.

– DREVNA GRČKA

Drevne slike Sokrata i Aristotela prikazivale su obojicu muškaraca s bradama. U Grčkoj je brada bila simbol mudrosti. Dječakova prva brada ponuđena je Apolonu.

Jedini put kad je muškarac bio glatko obrijan bilo je tijekom razdoblja tuge. Međutim, u tim razdobljima nisu brijali bradu; nego su čupali kosu ili je palili kako bi ilustrirali dubinu svoje boli.

– STARI RIMLJANI

Za razliku od drugih drevnih kultura, Rimljani su cijenili glatko obrijan izgled lica. Prvo brijanje mladog Rimljanina bila je sveta ceremonija kojoj su svjedočili obitelj i bliski prijatelji. Za to vrijeme rimski dječak bi se obrijao, a kosa bi se stavila u posebnu kutiju. Priča se da je car Neron dlake od svog prvog brijanja čuvao u  zlatnom kovčegu optočenom biserima .

– STARA GERMANSKA PLEMENA

Za razliku od svojih glatko obrijanih rimskih neprijatelja, ti su drevni ljudi pustili divlje brade. Često su se ti ljudi zavjetovali da se nikada neće brijati dok ne ubiju neprijatelja u bitci. Konkretno, nakon što su izgubili bitku, Saksonci su se zavjetovali da neće rezati kosu ili bradu dok se bitka ne osveti. Nažalost, izgubili su.

– RANI KRŠĆANI

To su bili među najneodlučnijim ljudima. Na primjer, kršćani su ponekad imali bradu, jer su dlake na licu simbolizirale pobožnost. Drugi put su bili glatko obrijani, jer je brada simbolizirala razvrat i grešnost. Redovnici su bili podvrgnuti strogim ritualima brijanja, uključujući ceremonijalno prvo brijanje pri ulasku u samostan.